Pages

Feb 10, 2012

Na čast i na slavu


Niz nebo protkano mesečevim nitima i treperavim zvezdama spuštao se nezvani stranac ka zemlji. Možda je samo u prolazu, možda je rešio da se tu nastani. Niko ne zna.
Snegom zavejano kraljevstvo je sanjalo proleće dok je misteriozni lik hodajući preko snega a ne ostavljajući ni traga pošao ka usamljenoj kolibi. Baš u tom trenutku, kao što obično tako biva na početku raznih priča, radjala se jedna beba. To će jednog dana biti veoma značajna osoba u kraljevstvu. Veličinu i značaj novorodjenčeta stranac je osetio već izdaleka i rešio da poseti ovaj skromni dom. Pošto živi sama i bez igde ikoga sirota Jadranka nije mogla da otvori vrata, ali je doviknula pridošlici da udje.

Stranac je kročio unutra, ali zbog male greške u dimenzionalnom pristupu predstavio se Jadranki kao duh. Od straha je odmah rodila dete i onesvestila se. Zdravo dete od tri i po kilograma, primeti stranac odmah. Brzo je prišao i odradio sve što babice inače urade. Zadovoljan što je dobro odradio posao, materijalizovao je nešto zlatnih dukata ženi na stolu, hrane i svašta nešto zanimljivo. Pošto je posedeo malo uz vatru i popio vraški dobar čaj, zaputio se dalje u nekom nepoznatom pravcu.

Jadranka ujutro se probudivši u izobilju to što je videla duha pripisa Bogojavljanju i pošto je počašćena svačim lepim i dragocenim odluči da je pravo ime njenom sinu Časlav.

Časlav je brzo izrastao u pravog derana i stalno je smišljao razne nestašluke te mati ne znajući kako da se nosi sa problemom obrati se svom stricu u velikom gradu koji je radio kao sladoledžija. Ovaj joj odgovori depešom gde zatraži da pošalje mladog Časlava da mu bude šegrt i kako će ga malo ozbiljnog posla dovesti u red.

Tako je Časlav krenuo na put sa torbom naprtnjačom gde su bile sve njegove stvari sa još par poklona za deda-strica. Jednog krajnje idiličnog trenutka mladić je nasred puta zaspao. Naime, patio je od bolesti iznenadne pospanosti, a da to nije ni znao.

Kako je zaspao tu gde se našao iz šume je istrčala devojka razderane haljine, sva u suzama i licem u očaju. Bežala je od razbojnika i zbog silne usplahirenosti nije primetila mladića koji se sklupčao nevino nasred puta. Saplela se i svom dužinom se prostrla nasred puta udarivši glavom o deblo koje se baš, eto, za potrebe priče tu našlo i odlutala u svet snova sa nagradnom čvorugom na glavi.

Nedugo zatim iz šume istrčaše tri razbojnika i pojuriše u pravcu devojke ali ni oni nisu videli Časlava kako se kao nevinašce sklupčao uz put, te prvi zapevši o nogu spavalice pade i u padu pokuša da napravi neku akrobaciju koja bi ga održala u ravnoteži. Ali, to je izazvalo samo da se dvojica iza u punom trku nabodu na njegov mač. A i on na njihove. I tako stradaše nemilice vrlo poznati razbojnici od do tada nepoznatog Časlava.

Kada su se mladić i devojka probudili svako iz svojih snova ona je bila ubedjena da je on spasio a on ubedjen da se zaljubio. Ubrzo je tu dojurila kraljevska garda i ispostavilo se da devojčurak nije tek tamo neki već lično princeza Miona, kraljeva kći. Toliko je kralj bio zahvalan a princeza zatelebesana u mladog Časlava da su se ubrzo uzeli i momak je primljen u kraljevsku porodicu i još mnoga dobra dela je učinio. Čak se i skrasio i prestao da smišlja nestašluke.

Živeli su svi dugo, srećno i voleli se do kraja svojih života.

Kraj.

No comments:

Post a Comment